Podcjenjivanje rizika inflacije i recesije još je uvijek vrlo opasno
U proteklih šest mjeseci došlo je do jedne od najvećih promjena tržišnog raspoloženja koja je katapultirala ekonomije i financijska tržišta u stanje koje je rijetko koji investitor na tržištu ikada doživio. Sjećanje današnjih investitora oblikovano je isključivo (nažalost) tržištem bikova koje je dominiralo u proteklih 10 godina. To nas dovodi do situacije u kojoj je samo određeni broj investitora doista spreman na ono što bi se moglo dogoditi dok se bavimo posljedicama fizičkog ograničenja koje je svijet vjerojatno dosegao. Središnje banke i poduzeća bili su naviknuti na fleksibilnu i stalno rastuću funkciju opskrbe. Međutim, opskrbna funkcija svjetskog gospodarstva je postala potpuno neelastična. Što znači da se svaki poticaj potražnje direktno ubrizgava u inflaciju protiv koje se centralne banke mogu donekle efikasno boriti, međutim ova borba sa sobom nosi drastično usporavanje rasta.
Najbolji dokaz ovoj tvrdnji možemo vidjeti u tzv. leading indikatorima (OECD CLIs, ciklički pokazatelji koji se temelje na nizu pokazatelja koji se odnose na budućnost, kao što su knjige narudžbi, građevinske dozvole, pokazatelji povjerenja, dugoročne kamate, registracije novih automobila i još mnogo toga) na slici 1. koji su dizajnirani da predvide prekretnice u gospodarskoj aktivnosti tijekom slijedećih 6 do 9 mjeseci. Vođeni povijesno visokom inflacijom, niskim povjerenjem potrošača i padom cijena svijetskih dionica (crvena linija), CLI indikatori ostaju ispod trenda (vrijednost ispod 100 i padajući trend) te nastavljaju predviđati gubitak zamaha rasta u većini velikih gospodarstava OECD-a. Točnije rečeno, predviđaju usporavanje Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, kao i europodručja u cjelini uključujući Francusku, Njemačku i Italiju. Iznimka su Japan i Indija gdje CLI i dalje ukazuje na stabilan rast.
Slika 1: OECD Leading indikatori izabranih zemalja
Izvor: Bloomberg, OECD, OTP Invest
Sve u svemu, razina neizvjesnosti za globalno gospodarstvo i dalje ostaje visoka. Kako bi detaljno pratili situaciju, razvili smo indikator rizika koji u sebi sarži brojne makroekonomske varijable (slika 2) koji još jasnije potvrđuje spomenutu tezu. Neizvjesnost je posebno povećana u Europi, gdje nakon šest mjeseci rata u Ukrajini nema znakova primirja i gdje se recesija ove zime čini sve vjerojatnijom s obzirom da ponudbena kriza (energija, hrana) nastavlja jačati.
Slika 2: Indikator rizika (makroekonomski model OTP investa)
Izvor: OTP Invest
U nastavku ćemo detaljnije proći kroz stanje pojedinih ekonomskih sila te druge aktualne teme kako bi dobili bolji uvid u stanje na tržištima te pokazali smjer u kojem upravljamo fondovima s obzirom na očekivanja glede budućnosti.
SAD
Iako je gospodarstvo SAD-a ove godine zabilježilo dva uzastopna kvartala negativnog gospodarskog rasta, određeni ekonomski podaci bili su blago pozitivni, što je dovelo do kratkoročnog oporavka tržišta u kolovozu. Među njima su bolji od očekivanog podaci o inflaciji – iako možemo dugo debatirati o tome koliko je rast inflacije od 8,1% na godišnjoj razini u usporedbi sa 9,1% mjesec prije dobar podatak, kao i bolji od očekivanih rezultati tehnoloških kompanija. Kao rezultat spomenutih podataka, državne obveznice SAD-a u početku su pale, budući da su tržišta predviđala raniji kraj FED-ovog pooštravanja. Međutim, pokazalo se da je određena klasa investitora (naročito mali investitori) prebrzo reagirala sa kupnjom i nije čekala konačne komentare predstavnika FED-a. Pažljivijom analizom mogli smo uočiti da je tzv. temeljna inflacija još uvijek iznad FED-ovog cilja što je u kombinaciji sa snažnim rastom plaća i već ranijim upozorenjima predsjednika FED Minneapolis-a, gospodina Kashkarija, dalo naslutiti da će FED podignuti kamatne stope za dodatnih 75 postotnih bodova na svom slijedećem sastanku u rujnu.
Naime, dužnosnici FED-a su se jasno usprotivili ideji ranog zaokreta politike, točnije, naglasili su daljnju posvećenost stavljanju inflacije pod kontrolu, unatoč inherentnim rizicima za izglede rasta. Ovo je stajalište potaknulo ponovni porast kratkoročnih i dugoročnih prinosa na državne obveznice u rujnu, dok su tržišta dionica vratila svoje prije spomenute gubitke. Trenutno se očekuje da će FED dosegnuti referentnu stopu od oko 4,0% do ožujka 2023., prije nego štose zaustavi i počne razmatrati smanjenje kamatnih stopa krajem godine.
Slika 3: očekivanje glede kamatnih stopa u SAD u narednih 1,6 i 12 mjeseci
Izvor: Bloomberg, OTP Invest
FED-ovo ''hawkish'' stajalište nastavilo je podržavati američki dolar tijekom cijelog mjeseca, ne dozvoljavajući rast cijene plemenitim metalima (zlato, srebro) koji bi trebali služiti kao zaštita vrijednosti u razdobljima inflacije. Na ograničen rast cijene zlata dodatno je utjecao rast realnih prinosa na američke 10-godišnje obveznice dok je smanjena industrijska potražnja kao rezultat nadolazećeg usporavanja dodatno ograničila rast cijene srebra.
Iako smo spomenuli da je došlo do oporavka određenih makroekonomskih pokazatelja, pad indeksa managera nabave u proizvodnji (Manufacturing PMI) sa 52,2 na 51,5 i pad indeksa usluga (Services PMI) sa 47,3 na 43,7, pad maloprodaje i možda najbitnije povećanje nezaposlenosti sa 3,5% na 3,7% u rujnu sugeriraju da su rizici recesije u SAD-u i dalje visoki.
EUROPA
BDP eurozone u drugom je tromjesečju iznenadio rastom od 0,7% u usporedbi s prošlim kvartalom, međutim podaci su otkrili značajna odstupanja među državama članicama. One zemlje koje su imale koristi od oporavka usluga nakon Covida, poput Španjolske, Italije i, u manjoj mjeri, Francuske, općenito su imale dobre rezultate, dok je njemačko gospodarstvo, koje najviše ovisi o uvozu ruskog plina, stalo. Relativna otpornost gospodarstva eurozone u prvoj polovici godine posljedica je fiskalnih mjera koje su uvedene u Europskoj uniji (EU) od početka rata u Ukrajini. Prema Europskoj središnjoj banci (ECB), te bi mjere ove godine trebale dodati 0,4% BDP-u EU-a i za toliko smanjiti inflaciju.
Za razliku od SAD koji je puno ranije započeo sa zatezanjem monetarne politike, ECB je u srpnju povisio svoju stopu po prvi put od 2011. godine, za neočekivanih 50 postotnih bodova te na svom sastanku 8. rujna ponovno za 75 postotnih bodova (na 1,25%). Predsjednica ECB-a Christine Lagarde je naglasila kako je ECB revidirao procjenu inflacije sa 6,8% na 8,1% za kraj godine te da možemo očekivati nova dizanja kamatnih stopa na sljedećim sastancima koji će se održati u listopadu i prosincu ove godine te veljači sljedeće godine, nakon čega bi trebala uslijediti pauza.
Očekujemo da će druga polovica godine biti vrlo izazovna, uz i dalje vrlo visok rizik recesije. Osim spomenutog pada OECD leding indikatora, ovu tezu dodatno potvrđuje slabost eura (koji je pao na paritet s američkim dolarom) kao i Manufacturing PMI sa padom na 49,6 bodova (pad ispod 50 znači pogoršanje aktivnosti).
ENERGIJA
Kombinacija sankcija protiv Rusije, pokušaj Europe da se odvoji od ruskih energenata te mnogi proizvođači iz Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) koji crpe naftu na razinama koje su blizu kapaciteta glavni su razlozi koji podržavaju rast cijena energetskog sektora. Dodajući tome već godinama nedovoljna ulaganja u energetsku infrastrukturu, doveli smo se u situaciju da na globalnoj razini postoji vrlo malo slobodnih kapaciteta za preradu koji bi mogli nadomjestiti dvostruki izazov: sankcije koje smanjuju ruske tokove i oporavak potražnje nakon Covida.
Neelastična ponuda i snažna potražnja, unatoč riziku od usporavanja gospodarstva, naveli su Međunarodnu agenciju za energiju (IEA) da upozori na rastući deficit opskrbe u 2023. Nedostatak rafinerijskih kapaciteta, pogoršan zatvaranjem tijekom pandemije Covida, pomaknuo je krizu sa sirove nafte—koja je i dalje znatno ispod rekorda iz 2008.—do tržišta rafiniranih goriva gdje su benzin i dizel već dosegli rekordne razine.
Situacija u kojoj su velike naftne kompanije preplavljene novcem, a investitori vrlo malo zainteresirani za ulaganje u nova otkrića, dugoročni je razlog zašto će cijena energije vjerojatno ostati visoka u godinama koje dolaze.
Imajući na umu ova razmatranja, teško je očekivati da bi korekcije na energetskom tržištu tijekom drugog tromjesečja mogle biti kratkotrajne, s rizikom produljenog razdoblja visokih cijena kao najvjerojatnijim ishodom i cijenama unutar širokog raspona od 100 do 130 USD po barelu.
Iako su zalihe prirodnog plina u EU-u u kolovozu bile u skladu s 10-godišnjim prosjekom, zahvaljujući većem uvozu ukapljenog prirodnog plina i ponovnom pokretanju termoelektrana na ugljen, značajno smanjenje protoka plina kroz plinovod Sjeverni tok 1 potaknulo je Europske cijene energije do novih visina. U tom kontekstu, njemačke proizvođačke cijene porasle su za 37,2% u srpnju, što je njihov najveći rekordni porast, a situacija bi se mogla dodatno pogoršati zbog logističkih poremećaja uzrokovanih sušama i toplinskim valovima u Njemačkoj i Kini.
Upravo spomenuti rizici od daljnjeg rasta energije vode nas do slijedeće teme - inflacija, odnosno zašto je potrebno biti pažljiv i ne podcjenjivati rizik inflacije unatoč monetarnom zatezanju.
INFLACIJA
Središnji bankari i dalje nastavljaju tvrdoglavo isticati da je "normalizacija" na oko 2 posto ciljane inflacije moguća u roku od 18 mjeseci. Ali kako im vjerovati kada ti isti ljudi ''nisu zamislili'' da bi inflacija mogla doseći iznad 8 posto i u Europi i u SAD-u? Stvar je u tome što inflacijska očekivanja vrlo brzo rastu i pokreću inflacijske učinke drugog kruga koji će od središnjih banaka zahtijevati pooštravanje više nego što oni (ili tržište) trenutno očekuju, sve dok se nekontrolirani vlak ne uspije kontrolirati, a što će iznimno povećati vjerojatnost recesije.
Slika 4: Pokretači inflacije: cijene energije i hrane i dalje utječu na globalnu inflaciju
Izvor: Međunarodni monetarni fond (MMF)
Također, vrlo je riskantno kladiti se da postoji određena razina uništenja potražnje samo zbog viših kamatnih stopa koje će početi snižavati inflaciju, dok se po drugoj strani potražnja za najugroženije subvencionira s programima potpore za struju, grijanje, benzin i hranu. Hoće li FED imati ciljanu inflaciju od 2 ili 3 posto ne stvara više jeftine energije. Ono što je jasno jest da će politički sustav favorizirati 'meku opciju' za inflaciju u kojoj je glavni imperativ financijska represija. Upravo zato smatramo da će se pritisci na cijene nastaviti, naročito u Europi, do kraja 2022. ili početkom 2023.
KAKO SE POZICIONIRAMO U FONDOVIMA
Da se vratimo na početak. Iako je podcjenjivanje rizika inflacije i recesije još uvijek vrlo opasno i neizvjesnost raste, naš je posao izgraditi portfelje koji su optimalno diverzificirani, a pritom minimizirati izloženost ekonomski najosjetljivijim sektorima i regijama. S obzirom da vidimo rast kreditnog rizika eliminirali smo rizičnije pozicije u obveznicama ekonomski osjetljivijih izdavatelja, perifernih zemalja i iznad-prosječno zaduženih kompanija. Što se tiče dioničkih pozicija, prilično smo konzervativno pozicionirani. Izbjegavamo male, slabo kapitalizirane i zadužene kompanije te kompanije koje su vrlo osjetljive na stanje visokih kamatnih stopa, s obzirom da veće kamatne stope utječu na potrošnju kroz potrošačke kredite. Biramo sektore koji su vrlo otporni na stres i dobro posluju u trenutnom okruženju (energetski sektor, sektor potrošačkih dobrina, zdravstveni sektor te financijski sektor). Naravno da ovi sektori nisu iznimka, i u drugim sektorima postoji veliki broj kvalitetnih kompanija sa snažnim brandom i bilancama, koje unatoč velikim turbulencijama odlično uspijevaju prebaciti troškove inputa na svoje kupce, generirati dobar i stabilan novčani tijek i time ostvariti nadprosječnu konkurentnu prednost.
Iako se nadamo da će se ekonomski uvjeti razvijati na bolje, trenutna je zadaća izgraditi portfelje s obzirom na ekonomsku i političku stvarnost s kojom se danas suočavamo – ne za put kojim bismo željeli da kreatori politika krenu.
Igor Filipović
Voditelj odjela upravljanja imovinom
Stavovi izneseni u tekstu predstavljaju mišljenja autora i ne odražavju nužno stajalište OTP Investa. Također, iznešena mišljenja ne predstavljaju investicijski savjet niti predstavljaju nagovor za kupnju/prodaju određenog financijskog instrumenta
U proteklih šest mjeseci došlo je do jedne od najvećih promjena tržišnog raspoloženja koja je katapultirala ekonomije i financijska tržišta u stanje koje je rijetko koji investitor na tržištu ikada doživio. Sjećanje današnjih investitora oblikovano je isključivo (nažalost) tržištem bikova koje je dominiralo u proteklih 10 godina. To nas dovodi do situacije u kojoj je samo određeni broj investitora doista spreman na ono što bi se moglo dogoditi dok se bavimo posljedicama fizičkog ograničenja koje je svijet vjerojatno dosegao. Središnje banke i poduzeća bili su naviknuti na fleksibilnu i stalno rastuću funkciju opskrbe. Međutim, opskrbna funkcija svjetskog gospodarstva je postala potpuno neelastična. Što znači da se svaki poticaj potražnje direktno ubrizgava u inflaciju protiv koje se centralne banke mogu donekle efikasno boriti, međutim ova borba sa sobom nosi drastično usporavanje rasta.
Najbolji dokaz ovoj tvrdnji možemo vidjeti u tzv. leading indikatorima (OECD CLIs, ciklički pokazatelji koji se temelje na nizu pokazatelja koji se odnose na budućnost, kao što su knjige narudžbi, građevinske dozvole, pokazatelji povjerenja, dugoročne kamate, registracije novih automobila i još mnogo toga) na slici 1. koji su dizajnirani da predvide prekretnice u gospodarskoj aktivnosti tijekom slijedećih 6 do 9 mjeseci. Vođeni povijesno visokom inflacijom, niskim povjerenjem potrošača i padom cijena svijetskih dionica (crvena linija), CLI indikatori ostaju ispod trenda (vrijednost ispod 100 i padajući trend) te nastavljaju predviđati gubitak zamaha rasta u većini velikih gospodarstava OECD-a. Točnije rečeno, predviđaju usporavanje Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, kao i europodručja u cjelini uključujući Francusku, Njemačku i Italiju. Iznimka su Japan i Indija gdje CLI i dalje ukazuje na stabilan rast.
Slika 1: OECD Leading indikatori izabranih zemalja
Izvor: Bloomberg, OECD, OTP Invest
Sve u svemu, razina neizvjesnosti za globalno gospodarstvo i dalje ostaje visoka. Kako bi detaljno pratili situaciju, razvili smo indikator rizika koji u sebi sarži brojne makroekonomske varijable (slika 2) koji još jasnije potvrđuje spomenutu tezu. Neizvjesnost je posebno povećana u Europi, gdje nakon šest mjeseci rata u Ukrajini nema znakova primirja i gdje se recesija ove zime čini sve vjerojatnijom s obzirom da ponudbena kriza (energija, hrana) nastavlja jačati.
Slika 2: Indikator rizika (makroekonomski model OTP investa)
Izvor: OTP Invest
U nastavku ćemo detaljnije proći kroz stanje pojedinih ekonomskih sila te druge aktualne teme kako bi dobili bolji uvid u stanje na tržištima te pokazali smjer u kojem upravljamo fondovima s obzirom na očekivanja glede budućnosti.
SAD
Iako je gospodarstvo SAD-a ove godine zabilježilo dva uzastopna kvartala negativnog gospodarskog rasta, određeni ekonomski podaci bili su blago pozitivni, što je dovelo do kratkoročnog oporavka tržišta u kolovozu. Među njima su bolji od očekivanog podaci o inflaciji – iako možemo dugo debatirati o tome koliko je rast inflacije od 8,1% na godišnjoj razini u usporedbi sa 9,1% mjesec prije dobar podatak, kao i bolji od očekivanih rezultati tehnoloških kompanija. Kao rezultat spomenutih podataka, državne obveznice SAD-a u početku su pale, budući da su tržišta predviđala raniji kraj FED-ovog pooštravanja. Međutim, pokazalo se da je određena klasa investitora (naročito mali investitori) prebrzo reagirala sa kupnjom i nije čekala konačne komentare predstavnika FED-a. Pažljivijom analizom mogli smo uočiti da je tzv. temeljna inflacija još uvijek iznad FED-ovog cilja što je u kombinaciji sa snažnim rastom plaća i već ranijim upozorenjima predsjednika FED Minneapolis-a, gospodina Kashkarija, dalo naslutiti da će FED podignuti kamatne stope za dodatnih 75 postotnih bodova na svom slijedećem sastanku u rujnu.
Naime, dužnosnici FED-a su se jasno usprotivili ideji ranog zaokreta politike, točnije, naglasili su daljnju posvećenost stavljanju inflacije pod kontrolu, unatoč inherentnim rizicima za izglede rasta. Ovo je stajalište potaknulo ponovni porast kratkoročnih i dugoročnih prinosa na državne obveznice u rujnu, dok su tržišta dionica vratila svoje prije spomenute gubitke. Trenutno se očekuje da će FED dosegnuti referentnu stopu od oko 4,0% do ožujka 2023., prije nego štose zaustavi i počne razmatrati smanjenje kamatnih stopa krajem godine.
Slika 3: očekivanje glede kamatnih stopa u SAD u narednih 1,6 i 12 mjeseci
Izvor: Bloomberg, OTP Invest
FED-ovo ''hawkish'' stajalište nastavilo je podržavati američki dolar tijekom cijelog mjeseca, ne dozvoljavajući rast cijene plemenitim metalima (zlato, srebro) koji bi trebali služiti kao zaštita vrijednosti u razdobljima inflacije. Na ograničen rast cijene zlata dodatno je utjecao rast realnih prinosa na američke 10-godišnje obveznice dok je smanjena industrijska potražnja kao rezultat nadolazećeg usporavanja dodatno ograničila rast cijene srebra.
Iako smo spomenuli da je došlo do oporavka određenih makroekonomskih pokazatelja, pad indeksa managera nabave u proizvodnji (Manufacturing PMI) sa 52,2 na 51,5 i pad indeksa usluga (Services PMI) sa 47,3 na 43,7, pad maloprodaje i možda najbitnije povećanje nezaposlenosti sa 3,5% na 3,7% u rujnu sugeriraju da su rizici recesije u SAD-u i dalje visoki.
EUROPA
BDP eurozone u drugom je tromjesečju iznenadio rastom od 0,7% u usporedbi s prošlim kvartalom, međutim podaci su otkrili značajna odstupanja među državama članicama. One zemlje koje su imale koristi od oporavka usluga nakon Covida, poput Španjolske, Italije i, u manjoj mjeri, Francuske, općenito su imale dobre rezultate, dok je njemačko gospodarstvo, koje najviše ovisi o uvozu ruskog plina, stalo. Relativna otpornost gospodarstva eurozone u prvoj polovici godine posljedica je fiskalnih mjera koje su uvedene u Europskoj uniji (EU) od početka rata u Ukrajini. Prema Europskoj središnjoj banci (ECB), te bi mjere ove godine trebale dodati 0,4% BDP-u EU-a i za toliko smanjiti inflaciju.
Za razliku od SAD koji je puno ranije započeo sa zatezanjem monetarne politike, ECB je u srpnju povisio svoju stopu po prvi put od 2011. godine, za neočekivanih 50 postotnih bodova te na svom sastanku 8. rujna ponovno za 75 postotnih bodova (na 1,25%). Predsjednica ECB-a Christine Lagarde je naglasila kako je ECB revidirao procjenu inflacije sa 6,8% na 8,1% za kraj godine te da možemo očekivati nova dizanja kamatnih stopa na sljedećim sastancima koji će se održati u listopadu i prosincu ove godine te veljači sljedeće godine, nakon čega bi trebala uslijediti pauza.
Očekujemo da će druga polovica godine biti vrlo izazovna, uz i dalje vrlo visok rizik recesije. Osim spomenutog pada OECD leding indikatora, ovu tezu dodatno potvrđuje slabost eura (koji je pao na paritet s američkim dolarom) kao i Manufacturing PMI sa padom na 49,6 bodova (pad ispod 50 znači pogoršanje aktivnosti).
ENERGIJA
Kombinacija sankcija protiv Rusije, pokušaj Europe da se odvoji od ruskih energenata te mnogi proizvođači iz Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) koji crpe naftu na razinama koje su blizu kapaciteta glavni su razlozi koji podržavaju rast cijena energetskog sektora. Dodajući tome već godinama nedovoljna ulaganja u energetsku infrastrukturu, doveli smo se u situaciju da na globalnoj razini postoji vrlo malo slobodnih kapaciteta za preradu koji bi mogli nadomjestiti dvostruki izazov: sankcije koje smanjuju ruske tokove i oporavak potražnje nakon Covida.
Neelastična ponuda i snažna potražnja, unatoč riziku od usporavanja gospodarstva, naveli su Međunarodnu agenciju za energiju (IEA) da upozori na rastući deficit opskrbe u 2023. Nedostatak rafinerijskih kapaciteta, pogoršan zatvaranjem tijekom pandemije Covida, pomaknuo je krizu sa sirove nafte—koja je i dalje znatno ispod rekorda iz 2008.—do tržišta rafiniranih goriva gdje su benzin i dizel već dosegli rekordne razine.
Situacija u kojoj su velike naftne kompanije preplavljene novcem, a investitori vrlo malo zainteresirani za ulaganje u nova otkrića, dugoročni je razlog zašto će cijena energije vjerojatno ostati visoka u godinama koje dolaze.
Imajući na umu ova razmatranja, teško je očekivati da bi korekcije na energetskom tržištu tijekom drugog tromjesečja mogle biti kratkotrajne, s rizikom produljenog razdoblja visokih cijena kao najvjerojatnijim ishodom i cijenama unutar širokog raspona od 100 do 130 USD po barelu.
Iako su zalihe prirodnog plina u EU-u u kolovozu bile u skladu s 10-godišnjim prosjekom, zahvaljujući većem uvozu ukapljenog prirodnog plina i ponovnom pokretanju termoelektrana na ugljen, značajno smanjenje protoka plina kroz plinovod Sjeverni tok 1 potaknulo je Europske cijene energije do novih visina. U tom kontekstu, njemačke proizvođačke cijene porasle su za 37,2% u srpnju, što je njihov najveći rekordni porast, a situacija bi se mogla dodatno pogoršati zbog logističkih poremećaja uzrokovanih sušama i toplinskim valovima u Njemačkoj i Kini.
Upravo spomenuti rizici od daljnjeg rasta energije vode nas do slijedeće teme - inflacija, odnosno zašto je potrebno biti pažljiv i ne podcjenjivati rizik inflacije unatoč monetarnom zatezanju.
INFLACIJA
Središnji bankari i dalje nastavljaju tvrdoglavo isticati da je "normalizacija" na oko 2 posto ciljane inflacije moguća u roku od 18 mjeseci. Ali kako im vjerovati kada ti isti ljudi ''nisu zamislili'' da bi inflacija mogla doseći iznad 8 posto i u Europi i u SAD-u? Stvar je u tome što inflacijska očekivanja vrlo brzo rastu i pokreću inflacijske učinke drugog kruga koji će od središnjih banaka zahtijevati pooštravanje više nego što oni (ili tržište) trenutno očekuju, sve dok se nekontrolirani vlak ne uspije kontrolirati, a što će iznimno povećati vjerojatnost recesije.
Slika 4: Pokretači inflacije: cijene energije i hrane i dalje utječu na globalnu inflaciju
Izvor: Međunarodni monetarni fond (MMF)
Također, vrlo je riskantno kladiti se da postoji određena razina uništenja potražnje samo zbog viših kamatnih stopa koje će početi snižavati inflaciju, dok se po drugoj strani potražnja za najugroženije subvencionira s programima potpore za struju, grijanje, benzin i hranu. Hoće li FED imati ciljanu inflaciju od 2 ili 3 posto ne stvara više jeftine energije. Ono što je jasno jest da će politički sustav favorizirati 'meku opciju' za inflaciju u kojoj je glavni imperativ financijska represija. Upravo zato smatramo da će se pritisci na cijene nastaviti, naročito u Europi, do kraja 2022. ili početkom 2023.
KAKO SE POZICIONIRAMO U FONDOVIMA
Da se vratimo na početak. Iako je podcjenjivanje rizika inflacije i recesije još uvijek vrlo opasno i neizvjesnost raste, naš je posao izgraditi portfelje koji su optimalno diverzificirani, a pritom minimizirati izloženost ekonomski najosjetljivijim sektorima i regijama. S obzirom da vidimo rast kreditnog rizika eliminirali smo rizičnije pozicije u obveznicama ekonomski osjetljivijih izdavatelja, perifernih zemalja i iznad-prosječno zaduženih kompanija. Što se tiče dioničkih pozicija, prilično smo konzervativno pozicionirani. Izbjegavamo male, slabo kapitalizirane i zadužene kompanije te kompanije koje su vrlo osjetljive na stanje visokih kamatnih stopa, s obzirom da veće kamatne stope utječu na potrošnju kroz potrošačke kredite. Biramo sektore koji su vrlo otporni na stres i dobro posluju u trenutnom okruženju (energetski sektor, sektor potrošačkih dobrina, zdravstveni sektor te financijski sektor). Naravno da ovi sektori nisu iznimka, i u drugim sektorima postoji veliki broj kvalitetnih kompanija sa snažnim brandom i bilancama, koje unatoč velikim turbulencijama odlično uspijevaju prebaciti troškove inputa na svoje kupce, generirati dobar i stabilan novčani tijek i time ostvariti nadprosječnu konkurentnu prednost.
Iako se nadamo da će se ekonomski uvjeti razvijati na bolje, trenutna je zadaća izgraditi portfelje s obzirom na ekonomsku i političku stvarnost s kojom se danas suočavamo – ne za put kojim bismo željeli da kreatori politika krenu.
Igor Filipović
Voditelj odjela upravljanja imovinom
Stavovi izneseni u tekstu predstavljaju mišljenja autora i ne odražavju nužno stajalište OTP Investa. Također, iznešena mišljenja ne predstavljaju investicijski savjet niti predstavljaju nagovor za kupnju/prodaju određenog financijskog instrumenta
